Tony Cetinski
Čovjek od leda
Jastuci mirišu na noć
Sad` i ja čujem poznat glas
Dobro jutro svima, kaže on
Ali ne znam dal` to vrijedi i za Nas
Pitanja je sto, ako još se volimo

Čaj prolila si vruć
I bacaš na stol ključ
Kažeš nećeš uć`
Na ova vrata nikad više

A ja, a ja, čovjek od leda
Ni glas, ni riječ onda kad treba
A u sebi kažem stoj
Puca kao staklo život moj, život moj

Sad i ja čujem poznat glas
Dobro jutro svima, kaže on
Ali ne znam dal` to vrijedi i za Nas
Pitanja je sto, ako još se volimo

Čaj prolila si vruć
I bacaš na stol ključ
Kažeš nećeš uć`
Na ova vrata nikad više
A ja, a ja, čovjek od leda
Ni glas, ni riječ onda kad treba
A u sebi kažem stoj
Puca kao staklo život moj


A ja, a ja, čovjek od leda
Ni glas, ni riječ onda kad treba
A u sebi kažem stoj
Puca kao staklo život moj, život moj


A ja, a ja, čovjek od leda
Ni glas, ni riječ onda kad treba
A u sebi kažem stoj
Puca kao staklo život moj

A ja, a ja, čovjek od leda
Ni glas, ni riječ onda kad treba
A u sebi kažem stoj
Puca kao staklo život moj, život moj